OBRAZLOŽENJE odluke o dodjeljivanju treće nagrade 22. Pjesničkih susreta Drenovci 2011. Davoru Ivankovcu za rukopisnu zbirku REZANJE MAGLE
Povjerenstvo Drenovačkih pjesničkih susreta ove je godine nagradu za neobjavljeni rukopis odlučilo dodijeliti Davoru Ivankovcu za zbirku Rezanje magle. Uz nagrađeni tekst, povjerenstvo je sa zanimanjem primilo i rukopis Livije Reškovac te ga pohvaljuje jer očigledno najavljuje autoricu osobitog talenta za stil, te u potrazi za temom. Poezija Davora Ivankovca, mladog pjesnika iz Nuštra, kroz sve tekstualne strukture zrcali dinamičnu subjektnu svijest, koje je manifestacija motivski gusta i perspektivno neusredišnjena tekstualnost. Pišući u naracijsko-deskripcijsko-evidencijskome modusu iskazivanja, Ivankovac se najviše bavi subjektovim autizmom, duhovnim rascjepom, socijalnom isključenošću, psihozama, što se realiziraju višestrukim subjektivitetnim objavama u prostoru istoga teksta, pri čemu se izmjenjuju višesubjektne poliloške situacije s onima koje upućuju na identitetnu višestrukost jednoga subjektnoga glasa. Nenaslovljavanjem pjesama još se više potencira svojevrsni autizam teksta koji je analogan subjektovim zatvorenostima u prostore vlastitih svjetova. Subjektova psihoraspršenost stalno ga stavlja u raskorak sa svijetom i samim sobom, što (auto)terapijski pokušava prebroditi ulaženjem u imaginarne svjetove i uloge pa izgubljeno identitarno mjesto ulice ili doma, razorenog sustava vrijednosti, biva zamijenjeno imaginarnim svemirskim destinacijama nekog savršenog univerzalnog kozmičkog poretka, zapravo medijskoga konstrukta žanrovskih (SF) filmova. Jedino subjektovo djelovanje i jest u prostoru imaginarnog, a ne realnog iskustva gdje je razaznatljiv samo kroz svoju odsutnost, kroz tragove tjelesnoga postojanja i socijalnih aktivnosti (kao što su rabljena odjeća, otpaci hrane i sl.). Lirska radnja primarno je, dakle, zaokupljena mentalnim projekcijama subjektne osobe, čija se nestabilnost reflektira na motivsku nesistematičnost i polisubjektnost. Dominantno ozračje pesimizma, razočaranosti, rezignacije, nedogađanja i subjektove pasivnosti, vezano je uz prostor zemlje, podzemlja, dna, dok su nebo i svemir nasuprotni, pozitivno konotirani, alternativni predjeli subjektova prebivanja, gdje se on transformira u aktivnu instancu koja se suočava s vlastitim traumama. Poezija Davora Ivankovca kompleksnom motivskom, jezično-stilskom i idejnom razradom subjektnog rasapa, globalne i lokalne shizofrenosti teksta kulture, u kontekstu socio- kulturnih, povijesnih-ratnih i massmedijskih utjecaja, ove se godine pokazala najzrelijim poetskim rukopisom zbog čega i najzaslužnijom primiti nagradu ovogodišnjih Drenovačkih susreta za najbolji neobjavljeni pjesnički rukopis.