Nastavak zelene priče

9.29 

LJUBAV, SAMOĆA, TIJELO I TEKST Marina Tomić je napisala zbirku pune nepočetničke pribranosti, a baveći se pri tome nečim vrlo jednostavnim i očekivanim: ljubavlju, samoćom, tijelom i subjektivnom prosjetljivošću. Nenametljivo je uokvirena lirska priča, visoko je pozoran i nezlorabljen intertekstualizam, odnosno literaturna pismenost, k tomu je opušten tonom pričanja, kompozicijski je sve posve dotjerano, s gotovo dramskim uzbuđenjem, a formalno, u izvedbama pojedinačnih pjesama – opasnost bliska, intima još opasnije jasna, no osporavana sposobnošću teksta izmicati se, SE pouzdavati u svoje tijelo i njegovu strategiju pamćenja, gdje subjekt samo vjerno prepisuje, čak i lutanje, dapače.

Zgodno se igra s diskursima, čini se, završno je ponoviti kako je jako važna oralna percepcija svijeta… puno se toga procjenjuje po jestivosti… dakle najvećoj mogućoj blizini. I sami su prostori lirskog zbivanja komorni, sve je blizu, međutim svejedno se dade nastavljati i pričati. Naslov knjige projicira se, potičući višestruku semantizaciju boja, i sugerira u samo nadopričavanje već napisanog, koje međutim ni po čemu nije kakvim zatvorenim svijetom.

Opis

Knjižnica Pjesnički susreti, knjiga 9.

Marina Tomić: NASTAVAK ZELENE PRIČE

Nakladnik: Općinska narodna knjižnica, Drenovci

Format: 20 cm

Uvez: Meki

Godina izdanja: 2008.

Broj stranica: 75

Cijena: 70,00 kn

ISBN: 978-953-99793-4-6

X
Skip to content