Zvijezde ne gore uzalud

Već u naslovima ciklusa ove zbirke Zvonimir Balog demonstrira za nj tako karakterističnu sklonost igri, paradoksu, destabilizaciji jezičnih, značenjskih i spoznajnih klišeja. U naslovima prvih pet ciklusa (Kažem ja sebi, Moje te misli razvlače, Svakomalo povučem se za jezik, Da me bude kad me ne bude, Ne mogu ni trun bez sebe) lirski je subjekt usmjeren na sebe – on bi razgovarao sam sa sobom, razmišlja o sebi, povlači se za jezik, ne može bez sebe. Ta je ludička narcisoidnost izvor očuđenja i humorizacije – na njoj se temelji značenjski potencijal knjige. U naslovu završnoga ciklusa (GloBUS voze amateri) kritička je oštrica okrenuta prema van, prema svjetskim vlastodršcima, lirski je govor otvoreno angažiran, rečenica razgovorna, a rječnik kolokvijalan.